Alkoholizam razni socijalno-ekonomski faktori, stalna unutrašnja napetost,

  Alkoholizam Maid Bešlagi?,  Fakultet informacijskih tehnologija Sažetak- Današnji  tempoživota, orijentacija na vrlo brz i tehni?ki usavršen proces rada, raznisocijalno-ekonomski faktori, stalna unutrašnja napetost, latentno osje?anjestraha, osje?anje neizvesnosti, zajedno s postoje?im ljudskim slabostima, prouzrokuju mnoga neuroti?kareagovanja u me?uljudskim odnosima. Mnogi konstitucionalno slabi ljudi, saizvesnim psihi?kim predispozicijama, ne mogavši da rješe svoje li?ne konflikte,pribjegavaju upotrebi raznih napitaka da bi olakšali svoju unutrašnju napetostili prvremeno rješili svoju tešku situaciju. Tako postepeno oni sami postajužrtva “faktora olakšanja”, naj?eš?e alkohola ili drugih droga, dovode?i se upoložaj zavisnosti, pretvaraju?i se u prave bolesnike – toksikomane. Klju?ne rije?i— alkohol, zavisnost, toksikomanija, lije?enje I.    Uvod J edna od vrlo raširenih toksikomanija u svijetu jeste, alkoholizam, iakose, alkohol ne može ubrojiti u droge tipa kokaina, hašiša i drugih. S obziromna rasprostranjenost alkoholizma i s obzirom na ogromne posljedice za životzajednice i društva koje dugotrajna i nekontrolisana upotreba alkoholnih pi?adanas stvara, sasvim je opravdano alkoholizam ubrajati u toksikomanije.

  Slika 1: Štetni efekti alkohola           II.    alkoholizamShvataju?i alkoholizamprvenstveno kao medicinski, a zatim i kao socijalni problem poslije nizanau?nih i eksperimentalnih ispitivanja, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO)formirala je Potkomitet za problem alkoholizma, koji je 1951. god. uKopenhagenu organizovao Prvi evropski seminar, za rasvetljavanje alkoholizma ipronalaženje borbe i na?ina lije?enja. Potkomitet za pitanja alkoholizma SZOdao je definiciju alkoholizma, odnosno hroni?nog alkoholi?ara. Po tojdefiniciji hroni?nim alkoholi?arem se smatra ona osoba koja je prekomjernouzimala alkoholna pi?a, a njena zavisnost od alkohola je tolika da pokazujeduševne poreme?aje ili takve manifestacije koje ukazuju na ošte?enje fizi?kog ipsihi?kog zdravlja, odnosa s drugim ljudima, kao i socijalnog i ekonomskogstanja. Ova definicija je odigrala historijsku ulogu u shvatanju suštinealkoholizma i razvoju alkohologije kao nauke.

We Will Write a Custom Essay Specifically
For You For Only $13.90/page!


order now

Ona je pokazala mnoge nedostatke,pogotovo kada se koristila u svakodnevnom prakti?nom radu. Ovom definicijom subili obuhva?eni samo oni oblici opijanja koji su po svojim razmjerima prelaziliuobi?ajene, tradicionalne na?ine upotrebe alkohola, odnosno socijalno prihva?enogponašanja u vezi s upotrebom  alkohola uodre?enoj društvenoj zajednici, bez obzira na uzroke koji dovode do takvogponašanja. Definicija ne govori pobliže o prirodi i vrsti somatskih i psihi?kihporeme?aja niti o na?inima njihove identifikacije. Vladimir Hudolin (1972) jeiz prakti?nih razloga modifikovao definiciju alkoholizma SZO u želji da jeu?ini pristupa?nijom i korisnijom svima koji se bave problemom alkoholizma anaro?ito ljekarima, psiholozima, socijalnim radnicima i drugim. Ta definicijaglasi: Alkoholi?ar je osoba koja jedugotrajnim, prekomjernim pijenjem postala ovisna o alkoholu (psihi?ki, fizi?kiili oboje) te su se u nje usljed toga razvile zdravstvene (psihi?ka ili fizi?kaošte?enja) te socijalne poteško?e pristupa?ne klasi?nim medicinskim isocijalnim dijagnosti?kim postupcima.

Spomenuti simptomi moraju bitiprisutni, a ne smiju se samo pretpostavljati i na temelju anamnesti?kihpodataka o prekomjernom pijenju zaklju?ivati da bolesnik boluje od alkoholizma.  Danas postojiveliki broj definicija alkoholizma, ali sve više preovladava mišljenje da se ne može dati jedna primjenjivadefinicija, jer je alkoholizam poreme?aj koji nastaje na bazi mnogihinterakcija izme?u individualnih faktora (biološko-psiholoških) i faktorasredine (psiholoških, socijalnih, kulturnih, ekonomskih i dr.) koje je ?estoteško identifikovati, odnosno utvrditi na?in i stepen njihove participacije unastanku alkoholne bolesti. Jelinek je na?inio izvanrednu shemusimptoma-simptomatskog alkoholizma-i obradio sve i najmanje faze kroz kojeprolazi alkoholi?ar. On je izdvojio ?etiri grupe simptomatskih alkoholi?ara,ozna?ivši ih terminom markirano stanovništvo gdje je alkoholizam u prvoj grupisimptom postoje?e neuroze, u drugoj simptom mentalno defektne li?nosti, utre?oj simptom psihopatološkog zbivanja u li?nosti, i u ?etvrtoj simptomhipoteti?ke konstitucionalne li?nosti. Kada do?u u situaciju da piju, svi onipostaju simptomatski alkoholi?ari kod kojih veoma rano nastaje povišenatolerancija prema alkoholu, da bi se poslije toga dugo vremena održavala naistoj visini.

Ubrzo nastaje prvo pomra?enje- nepotpuna retrogradna amnezijastvorena alkoholom. Poslije togaalkoholi?ar obi?no pije potajno, skriva se od društva, biva obuzet mišlju opi?u, pije halapljivo i izbjegava da govori o pi?u da se ne bi odao. Ubrzopomu?enja postaju sve ?eš?a-opijanja su sve brojnija. U daljem razvojualkoholizma nastaje faza kad se javlja-gubitak kontrole-. Ona predstavljapo?etak toksikomanskog perioda za ?iji je razvoj potrebno oko osam godinaalkoholi?arskog staža.

Poslije toga nastaju polimorfne faze: racionalizacija,prebacivanja od strane porodice, odnosno od društva, stalna griža savjesti,gubitak prijatelja, promjena na?ina života porodice, gubitak posla,razdražljivost, stalni sukobi u društvu i prva hospitalizacija.Alkoholi?ar seosigurava u pi?u, stvaraju?i zalihe, po?inje da konzumira alkohol i ujutro. Sadmu je potrebna mnogo manja koli?ina alkohola da bi nastalo pomra?enje. U tojfazi smanjene tolerancije javljaju se neodre?eni strah, tremor, psihomotornako?enja i dr.

Uzimanje pi?a otklanja neke simptome alkoholizma: strah, drhtanjeruku da bi poslije prestanka dejstva alkohola ti isti simptomi zahtjevali novukoli?inu alkohola za svoje otklanjanje. Ta faza obi?nonije duga, jer nastaje osje?anje propasti, nemo?i, kad bolesnik priznaje da jepobje?en. Iskustva pokazuju da je ta faza vrlo pogodna za lije?enje toksikomana,jer su tada bolesnivi svjesni da se dalje ne može i obi?no se pedaju traže?iljekarsku pomo?.III.    teorije nastanka bolestiPostojemnogobrojne teorije koje pokušavaju da objasne kako i zašto nastaje alkoholnabolest, odnosno šta je to što navodi ljude da koriste alkohol ?ija pretjeranaupotreba može dovesti do ošte?enja tjelesnog i duševnog zdravlja, poreme?ajablagostanja porodice uz odgovaraju?e štete za društvenu zajednicu u kojoj žive.

 ·        Biološketeorije – Ve?ina istraživanja bioloških faktora u zloupotrebi psihoaktivnihsupstanci okrenula sa mogu?nosti da genetski preneseno odstupanje u nekombiološkom procesu služi kao dispozicija za alkoholizam. U životinja sklonostili ravnodušnost prema alkoholu varira od vrste do vrste. Postoje podaci da se alkoholizamkod ljudi provla?i kroz porodice. Neke studije pokazuju da ro?aci i djecaalkoholi?ara imaju ve?i postotak alkoholizma nego što bi se normalno o?ekivalo.

Jedno od ve?ih istraživanja ispitalo je alkoholizam kod usvojenih muškihpotomaka alkoholi?ara, omogu?avaju?i ta?nije odre?ivanje uloga naslije?a. Odpo?etne skupine od 5483 muške bebe koje su usvojene u Kopenhagenu izme?u 1924.i 1947. godine izabrana su 174 ispitanika. Ispitanici su podijeljeni u triskupine. Pra?enjem originalnog uzorka na?ena su i intervijuirana 133ispitanika. Ispitanike koji su prosje?no bili stari 30 godina u vrijeme provo?enjaistraživanja intervijuirali su psihijatri koji nisu znali kojoj od tri grupeosoba pripada.

Pitanja su seodnosila na njihove navike pijenja, psihopatologije i demografske varijable. Rezultati pokazuju da kod muškaracadispozicija za alkoholizam može biti naslije?ena. Da je dispoziciju zaalkoholizam mogu?e prona?i samo kod muškaraca pokazala je i studija blizanacaMcGue i sur. (1992). Za muškarce je slaganje za jednojaj?ane parove bilo 76%, aza dvojaj?ane 54%.

Odgovaraju?e brojke za ženske monozigotne i dizigotne parovebile su 39 i 41%. Me?utim, ma koliko uvjerljiva bila tvrdnja o heriditarnojdispoziciji za nastanak alkoholizma, treba naglasiti da velika ve?ina djece nepostaju i sami alkoholi?ari..

•         Psihološketeorije naglašavaju zna?aj psihi?kih faktora u nastanku alkoholne bolesti.Više puta je pokušano izdvojiti i opisati odre?ene tipove li?nosti koje su posvojoj strukturi predisponirane da kasnije postanu alkoholi?ari. Svi takvipokušaji su ostali bez rezultata, ali je ?injenica da alkoholi?ari ispoljavajuiznena?uju?e sli?ne reakcije: izrazito nisku tolerancje na frustracije,nesposobnost da podnesu anksioznu napetost, ekstremni narcizam iegzibicionizam. Pored ovihosnovnih crta premorbidne li?nosti alkoholi?ara, javljaju se i sekundarnepsihi?ke osobine (naglašena hipersenzibilnost, impulzivnost, osje?anjeotu?enosti i izolacije, hostilnost, nerealna ambicioznost, ispoljavanjemasohisti?kih i sadisti?kih tendencija).Premateorijama u?enja alkoholizam se smatra funkcionalnim poreme?ajem koji jerezultat iskustava, a ne izraz instinktivnih težnji i konflikata upsihoanaliti?kom smislu te rije?i. Alkoholna bolest je nau?eno ponašanje, odnosnoporeme?aj standardnog ponašanja.·        Sociološketeorije o nastanku alkoholne bolesti po?ivaju prevashodno na odnosu društvaprema alkoholu i njegovoj zloupotrebi. Savremeno društvo je u velikom brojuslu?ajeva maksimalno tolerantno prema alkoholu, što ima za posljedicu da seovaj problem ne može sagledati u pravom svjetlu.

Ima zemalja gdje je odnosprema alkoholu i onima koji ga uzimaju veoma strog i krut iz religioznih idrugih razloga. Pored stava društva o alkoholu postoje i drugi mnogobrojnifaktori koji favoriziraju nastupanje alkoholne bolesti (nagli industrijskirazvoj, urbanizacija, migracija, siromaštvo, bogatstvo itd.). Ni jedna od ovihteorija nije u stanju da objasni suštinu i razlog nastanka ove ozbiljnesocijalnomedicinske bolesti. Mnogobrojni su faktori koji uti?u na prihvatanjealkoholnih pi?a u savremenom društvu-po?ev od ceremonijalnih, religioznih,kulinarskih, tradicionalnih do medicinskih.

 Prvi kontaktsa alkoholom doga?a se u razli?ito vrijeme, pod raznim okolnostima i srazli?itim efektima. Relativno mali broj ljudi poslije prvog kontakta prestaneda pije. Ve?ina nastavi da pije do slijede?e, eksperimentalne faze. Ueksperimentalnoj fazi se nau?i raspoznavanje alkoholnih pi?a i nepisana pravilakoja važe kod upotrebe alkohola. U ovoj fazi jedna manja grupa ljudi prestanesa eksperimentisanjem dok ve?ina prihvati pijenje u skladu sa socijalnimpravilima date sredine prelaze?i u fazu integrisanog pijenja. Pojam integrisano pijenje ozna?ava uslove kojiomogu?avaju i odobravaju pijenje, jer je društvo uvelo upotrebu alkohola kaodio društvenog ceremonijala. Fazaintegrisanog pijenja jeste za najve?i broj ljudi i kona?na faza do kojedospiju. Integrisano pijenje uti?e na porast alkoholizma zbog pritiska na osobeda piju u odre?enim situacijama, zatim da se pijenjem pridruže odre?enojdruštvenoj grupi.

U fazi ekscesivnog pijenja bolesnik?esto mnogo pije, što ne može da pro?e bez reperkusija na tjelesno, psihi?ko isocijalno stanje, odnosno na porodi?ne i bra?ne odnose, ekonomsko stanje iprofesionalne aktivnosti. U ovoj fazi se može prestati piti, pa dio ovihpijanaca smanji koli?inu alkohola koju pije i vrati se na fazu integrisanogpijenja, ili ?ak prestane da pije. U fazi zavisnosti bolesnik je zavisan odalkohola i alkohol u njegovom životu ima dominantnu ulogu a mogu?nost da seživi bez alkohola ne može se ni zamisliti. Bolesnik ja izgubio sloboduodlu?ivanja, odnosno izgubio je kontrolu ili je ona znatno oslabljena.

Ovo susamo od nekih faza kroz koje bolesnik prolazi susre?u?i se sa alkoholom.Postoje i mnoge me?ufaze koje nisu opisane ali koje se mogu uo?iti i objasniti.Karakteristi?nisimptomi simptomi se nalaze u promjeni karaktera, u moralnoj, eti?koj isocijalnoj izmjeni li?nosti i u tjelesnim promjenama koje nastaju zbogdugotrajne nekontrolisane upotrebe alkoholnih pi?a. Bolesnikuotupljuju moralna osje?anja, osje?anje odgovornosti prema porodici, prema radui društvu, prestaje i briga za porodicu, pa se javlja ne interesovanje za ku?ne probleme, opada tako?e interesovanje za svoj li?ni izgled, zasvoj ugled, a gubi se i osje?anje ponosa, dostojanstva, mijenja se i bolesnikovodnos prema okolini. Najprijatnije se osje?aju u krugu kafanskih drugova, premakojima su široko drugarski nastrojeni, s kojima se razumiju, jadaju jednidrugima, traže?i uvijek razloge za pravdanje svog alkoholizma. Prema ?lanovimasvoje porodice postaju bezobzirni, grubi, unose?i nemir i pakao u atmosferusvoga doma.

Prema svojoj djeci su maksimalno nebrižljivi, neosje?ajni a zbogstalnih zaduživanja, prodaje ku?nih stvari u bescenje i rasipanja, dovode svojuporodicu u pravu ekonomsku propast.Postoje podacida kod nekih ljudi alkohol pozitivno djeluje na održavanje zdravlja: vrloumjereno pijenje, posebno vina, povezano je sa smanjenjem rizika od koronarnihbolesti srca i kod muškaraca i kod žena. U?inci naglog sustezanja od alkoholakod alkoholi?ara mogu biti dosta dramati?ni zato što je tijelo naviklo nadrogu. Subjektivno, pacijent je ?esto anksiozan, depresivan, slab, nemiran, nemože spavati. Tremor miši?a, pogotovo fine muskulature prstiju, lica, o?nihkapaka, usana i jezika, može biti znatno izražen, a prisutno je i podizanjepulsa, krvnog pritiska i temperature. U rijetkim slu?ajevima alkoholi?ar kojije pio ve?i broj godina može u?i u delirijumtremens (DTs) kad naglo padne nivo alkohola u krvi. Osoba postajedelirantna i tremorozna te pati od halucinacija koje su primarno vizualne, alimogu biti i taktilne.

    IV.    lije?enjeLije?enje alkoholi?ara je vrlo teško, ne samo zbog prirodepsihoaktivne tvari da razvija ovisnost, nego i zbog mnogih drugih psihološkihproblema koji su vjerovatno prisutni, na primjer depresija, anksioznost, teškiporeme?aji u društvenom i u radnom funkcioniranju osobe. Vrlo je visok riziksuicida.Iako su neki od ovih problema možda prethodili, oni su zaista idoprinijeli zloupotrebi alkohola, tako da je do vremena kad se alkoholi?arpo?ne lije?iti rijetko kad mogu?e razlu?iti šta je uzrok, a šta je posljedica.Život osobe je obi?no zbrkan i svako lije?enje koje želi biti uspješno treba seusmjeriti na to više nego na samo prekomjerno pijenje. Postoje biološke ipsihološke intervencije za alkoholizam. Na?inisprovo?enja lije?enja:·        Tradicionalno bolni?ko lije?enjePrivatne i javne bolnice širom svijeta godinama pružaju uto?ištealkoholi?arima, mjesto gdje se pojedinci mogu otrijezniti i gdje su im dostupnerazli?ite individualne i grupne terapije.

Sustezanje od alkohola–detoksikacija- može biti teško i psihi?ki i fizi?ki, i obi?no traje oko mjesecdana. Nekad se daju anksiolitici da bi se olakšala anksioznost i op?a nelagodatriježnjenja. Neke klinike pokušavaju postupno smanjivati koli?inu bez upotrebeanksiolitika, nego da naglo presijeku pijenje alkohola. Alkoholi?ari trebajuugljikohidratne otopine, B vitamine i antikonvulzivnu terapiju. Bolni?kolije?enje alkoholi?ara velik je i isplativ posao. Tako?e su utvrdili da višitroškovi bolni?kog lije?enja ne odgovaraju i ve?oj uspješnosti.

Detoksikacijase kod ve?ine ljudi može sigurno provesti i u izvanbolni?kim uslovima. ·        AntabusMe?u tretmanima dostupnim za alkoholi?are je i disulfiram ili antabus,lijek koji demotivira pijenje izazivanjem žestokog povra?anja ako se popijealkohol. Uveden je u Evropi 1948. godine, antabus je jedini dostupan lijek sa specifi?nomvažnoš?u u lije?enju alkoholizma. Ako je alkoholi?ar sposoban ili voljanuzimati lijek svakog jutra, kao što je propisano, velika je vjerovatnost da ?ese pijenje smanjiti zbog negativnih posljedica unosa alkohola. U više centara uvelikom istraživanju s placebo kontrolnom grupom pokazalo se da antabus nedonosi nikakvu specifi?nu korist. ·        Anonimni alkoholi?arNajve?a i najpoznatija grupa za samopomo? na svijetu je Anonimnialkoholi?ar, AA, koju su 1935.

godine osnovala dvojica lije?enih alkoholi?ara.Sada ima 30 000 podružnica i ?lanstvo koje broji više od milijun ljudi uSjedinjenim Državama i devedeset i jednoj zemlji širom svijeta. Podružnica AAodržava ?este sastanke na kojima novopridošli ustaju i kažu da su alkoholi?aria stariji ?lanovi svjedo?e pri?aju?i pri?e o svom alkoholizmu. Grupa pružaemocionalnu podršku, razumijevanje i blisko savjetovanje za alkoholi?are kao idruštveni život kako bi se ublažila izolacija. Kod svakog ?lana AA utiskuje seuvjerenje da je alkoholizam bolest od koje se osoba nikad ne može izlije?iti,da je potrebna neprekidna budnost kako bi se oduprli porivu da popiju samo ijedno pi?e, kako nekontrolisano pijenje ne bi nanovo zapo?elo.” Alateen ” je zadjecu alkoholi?ara kojima je tako?er potrebna podrška i razumijevanje. IzjaveAA o efikasnosti njihova tretmana rijetko su bile podvrgnute nau?noj provjeri.

 ·        Terapija uvidomPsihoterapeuti orijentisani na uvid vide potrebu za aktivnom i direktnomintervencijom kad se radi o lije?enju alkoholi?ara i drugih ovisnika, ?ak i uizvanbolni?kim uslovima. Za razliku od tradicionalnog tretmana orijentisanog nauvid, ali sli?nog pristupu koji se upotrebljava u radu sa suicidalnimpacijentima terapeut bi trebao biti dostupan izme?u seansi kako bi pružiopodršku i razumijevanje pacijentu koji se bori s izazovima života bez alkohola.Ako pacijent ima sistem društvene podrške, kao što su muž ili žena, partner ilineki drugi ro?ak, ta je osoba uklju?ena u lije?enje kao dio mreže za odvra?anjeod pijenja. Preporu?uje se upotreba antabusa kao i poha?anje sastanaka AA, apacjentova mreža podrške ?esto je neophodna da osigura provo?enje preuzetihzadataka.•         Averzivna terapijaBihevioralni istraživa?i prou?avaju lije?enje alkoholizma ve? mnogogodina. Zapravo se jedan od najranijih ?lanaka o bihevioralnoj terapiji odnosiona averzivno “kondicioniranje” alkoholizma. Osoba koja prekomjerno pije dobivaelektrošok ili joj se izaziva mu?nina dok gleda u alkohol, poseže za njim iliga po?inje piti. Averzivni podražaj može se tako?e živo zamisliti u postupkunazvanom prikrivena senzibilizacija.

Dok se koristi hijerarhijski poredanimscenama odabranim tako da gase želju za pi?em, alkoholi?ar dobija uputu dazamišlja kako mu je žestoko i odvratno pozlilo zbog pijenja. Averzivne terapijenajbolje se primjenjuju u kontekstu široko postavljenih programa koji se bavepacijentovim posebnim životnim okolnostima, bra?nim sukobima, socijalnimstrahovima i drugim faktorima ?esto povezanim s prekomjernim pijenjem. Slika 2: AnonimniAlkoholi?ar·        Kontrolisano pijenjeKontrolisanim pijenjem ozna?avase umjereno konzumiranje alkohola, koje izbjegava krajnosti potpuneapstinencije i opijanja. Tokom ranih programa kontrolisanog pijenjaizvanbolni?kim pacijentima je dopušteno da piju do umjerene razineintoksikacije i umjerene razine alkohola u krvi. Zatim dobijaju informaciju akoje razina alkohola u krvi narasla više od odre?enog postotka. Nalazi jednogpoznatog programa lije?enja nagovještavaju da neki alkoholi?ari mogi nau?itikontrolisati svoje pijenje i tako unaprijediti druge aspekte svojih života.Alkoholi?arima koji su pokušavali kontrolirati pijenje davani su elektrošokovikad su odabrali ?isto žestoko pi?e, a ne miješano ili kad su pili u prevelikimgutljajima umjesto da malo otpijaju. Trenirali su ih u rješavanju problema izauzimanju za sebe, davali im da gledaju sebe u pijanom stanju navideosnimkama, te da prepoznaju situacije koje prethode pijenju.

U savremenimprogramima lije?enja kontrolom pijenja pacijente se podu?ava drugim na?inimaodgovaranja na situacije koje mogu voditi prekomjernom konzumiranju. U?enjeodupiranju društvenim pritiscima da piju: zalaganje za sebe, opuštanje, treningu savladavanju stresa, tjelovježba i bolja prehrana, tako?e im pomažu da seodbrane. Isto tako ih podu?ava da jedna greška ne ?e neizbježno izazvatipotpuni recidiv i da na nju treba gledati kao na iskustvo za u?enje.

Ispitujuse izvori stresa u radu, obitelji i odnosima s drugima. Da bi bili u stanjukontrolisati pijenje, moraju postati aktivni i odgovorni u predvi?anju i odupiranju situacijama koje ih mogu dovesti u iskušenje •        Upravljanje ponašanjem pomo?u potkrepljenjaJedanod pionira bihevioralne terapije, Nathan Azrin, potakao je operantni pristuplije?enju alkoholizma. Rade?i s teškim alkoholi?arima Azrin i sur.

uklju?ili suu terapiju važne osobe iz pacijentove okoline od kojih su tražili da promatrajupacijenta i potkrepljuju ponašanja poput redovnog uzimanja antabusa. Azrinje  uspostavio radne klubove kako bipomogao pacijentima da savladaju ili usavrše vještine s kojima bi se mogli zaposliti i socijalne mreže zarekreativne aktivnosti koje ne uklju?uju alkohol. Organizovaoje i uvježbavanje pacijenata ustrajanju u vlastitim stavovima i odbijanju pi?a.

Na temelju tog rada razra?ena je strategija koja se nekad naziva uvježbavanjebihevioralne samokontrole što naglašava pacijentovu kontrolu i uklju?uje sljede?e:1.      Kontrolu podražaja, gdje pacijenti sužavaju situacije ukojima sebi dopuštaju da piju, npr. s drugima u posebnoj prilici;2.      Modifikacija topografije pijenja, npr. pijenje samomiješanih pi?a, i to polagano otpijaju?i, a ne u velikim gutljajima3.

      Potkrepljivanje ili kontrolisano pijenje, npr. ?aš?enjebezalkoholnim pi?em kad se odupru iskušenju da popiju alkoholMe?utim, ono što ovu terapiju ?ini posebnom je i to kakonavesti alkoholi?ara da iskoristi ta sredstva bez stalnog vanjskog nadzora ikontrole, a ne otkriti sredstva potrebna da se kontroliše pijenje.V.

    Zaklju?akSva dosadašnja ispitivanja ukazuju da su uzroci alkoholne bolestikompleksni ali se mnogu svesti na nekoliko faktora: psihofarmakološki efekatalkohola, osobine li?nosti, socijalno zna?enje alkoholnog pi?a i uticaj faktoraokoline ne li?nost koja pije. Ne može se re?i da postoje specifi?nopredisponirane li?nosti koje ?e u kontaktu sa alkoholom postati alkoholi?ariali je izvjesno da li?nosti koje naginju alkoholu na najmanju frustracijureaguju osje?anjem nezadovoljstva i emocionalne boli.Alkoholizam je bolest današnjice, rasprostranjena me?u oba  spola. Postoji nekoliko na?ina lije?enjabolesti a prvi korak je   priznanje samomsebi  o potrebi lije?enja. Ne može se sasigurnoš?u utvrditi procenat izlje?enja, jer je alkolholizam bolest kod koje selije?enje provodi konstatntno na jedan od pomenutih na?ina.Reference-        Stojiljkovi?, S.

(1986). Psihijatrija samedicinskom psihologijom. Medicinska knjiga,Beograd-Zagreb.-        Gerald          C.

     Davison       i     John      M.      Neale.       (1999).       Psihologija         abnormalnog doživljavanja i ponašanja. Naklada Slap, Jastrebarsko.

–        Kecmanovi?, D. (1980). Psihijatrija. Medicinskaknjiga, Beograd-Zagreb.-        Pinel, J. P.J. (2001).

Biološka psihologija.Naklada Slap, Jastrebarsko.            

x

Hi!
I'm Ruth!

Would you like to get a custom essay? How about receiving a customized one?

Check it out